Pilence

Andric...

Ustvari, ne tugujem ja što je umrla, nego što je bila smrtna, a po svemu je zasluživala više i bolje od toga. Sad vidim: dok je živela tu pored mene, trebalo je da budem ne možda više srećan, jer to nije bilo mogućno, nego više svestan svoje sreće. To je moglo i moralo da bude.

Ne bih mogao reći da nisam i ranije, pa i često, pomišljao na smrt i pokušavao da bar nešto nazrem u njenim tamnim virovima. Ne. Smrt je bila za mene uvek pomešana sa mnogim vidovima života, upletena u njih. Naprimer, kad god sam se nalazio daleko od Tebe i gledao lepotu brzih oblaka ili slušao savršenu muziku, ja sam - znajući da ništa od toga prolaznog trenutka nećeš moći videti ni čuti, imao osećanje da sam Te već izgubio i da je smrt nešto što nas deli. Ali to je bila samo pomisao, prolazan oblak. Već za koji sat ili koji dan mi smo bili opet zajedno, radosni što smo takvi i što smo zajedno.

Ali sada, kad je sve dobro moje u jednom trenu sagorelo, vidim jasno: sve što se na zemlji rađa i pod suncem živi ide tim putem. I tome ne treba tražiti razloga, smisla ni objašnjenja.

Objavio malo_pilence u 4. jun 2011 19:23:22 | 0 malih pilica navratilo

Nedostajes...

Vrijeme je stalo onog trena kada su se tvoje oci zauvjek zatvorile...

’’Sve je tako kako treba, sve na svome mjestu

isto je k’o prije, samo fali ljubav njena

da me vrati ne tren...“

Objavio malo_pilence u 27. mart 2011 20:44:54 | 2 malih pilica navratilo

...

...Bako da li ti andjeli kazu koliko mi nedostajes...

Objavio malo_pilence u 29. januar 2011 17:23:10 | 0 malih pilica navratilo

Cokoladni rolatic...

Volis jesti cokoladu, ali ne bi je smio jesti…Jer si na nekoj dijeti…Onda odes u prodavnicu i gledas jedan lijepi rolat preliven cokoladom, a , razmisljas kako njega ne smijes uzeti, a sa druge strane vidis neki ruzni sa 50% manje secera, dijetalni…I dugo razmisljas sta da radis…Ipak pobjedi razum i kupis taj neki sa manje secera, ali srce te i dalje vuce ka onom cokoladnom…I dok jedes taj dijetalni, osjecas gorak ukus u ustima ne samo zbog toga sto on ima manje secera nego sto ti se jede onaj pravi sa cokoladnim prelivom i poslije tog pravog svaki drugi ti je gorkog ukusa, i batalis sve i odes u prodavnicu kupis cokoladni i pohlepno ga jedes…Ali kad ga pojedes bude ti zao, jer znas da ti je zabranjeno, da to ne bi smio…

E, je l’ shvatas sada? To si ti… Ti si moj pravi mali rolatic preliven cokoladom, zabranjen, a,  opet, ne moze se uporediti sa nekim drugim…

Objavio malo_pilence u 11. decembar 2010 0:21:24 | 0 malih pilica navratilo

Prohujalo s vihorom...

Sta uraditi kada sreca odleti sa vaseg praga bespovratno...???

Objavio malo_pilence u 6. decembar 2010 22:04:05 | 0 malih pilica navratilo

Priroda i drustvo...

To je nasa priroda i drustvo

nek’ se rodi dijete,

al’ neka bude musko…

Objavio malo_pilence u 21. novembar 2010 0:47:53 | 0 malih pilica navratilo

Pilence se izgubilo u zutom liscu...

Citiram:

“…A bila sam ponovo na onom brijegu na kom sam provela svoje djetinjstvo...Toliko emocija se pomijesalo u mom srcu, u mojoj dusi dok sam se njemu priblizavala....Podigla sam glavu kao kad sam bila dijete i kroz grane gledala sunce, a srce mi je tuklo, dok sam se priblizavala onoj klupici, na koju bi me baka podigla, a ja bih mlatila nogicama, i zamisljala da sam velika curica koja sama moze da se popne na klupicu i nogicama dodirujem zemlju...Dolazim tamo...Moje klupice vise nema ... Imaju daskice koje polako jede zemlja...Ali isto ono cvijece raste, moja rijeka se vidi, vidi se sve ono sto sam gledala kad sam bila mala...Bakine kuce vise nema...Niti one dunje....Nema ni mog djetinstva...Nestalo je sve, sve sto sam nekad voljela....”

Nema ni bake, I otkad ona vise nije na ovom svijetu vecina stvari je izgubila smisao… Ponekad danima placem…Nedostaje mi, ne mogu da podnesem zivot bez nje…Sve je tako prazno…

Svi imaju mjesta u jednoj polovini srca, ali druga polovina pripada samo njoj I uvijek ce pripadati…

Malena volim te najvise na cijelom svijetu…

Objavio malo_pilence u 13. novembar 2010 13:18:49 | 0 malih pilica navratilo

Moj dobri andjele, ne mogu bez tebe...

Prije dvanaest dana njene dobre oci su se zauvjek zatvorile…Otisla je tiho…Ja jos nisam svjesna toga da je nema…Ustvari, kako dani prolaze sve sam svjesnija, i sve mi je teze…Mnogo nedostaje…Ne samo meni…Svima koji su je voljeli, a mnogo ih je…

Ispunila je svoje zelje, i jednostavno napustila ovaj svijet kao da nije bio dio nje…Zeljela je otici, sama mi je to priznala nekoliko puta…Njeno srce je bilo isuvise slabo da preboli neke gubitke…Voljela nas je, ali joj nismo bili dovoljni…

Kada je otisla u bolnicu, posjetila sam je dva puta…Nije se prvog puta sjecala, pa sam odlucila da jos jednom odem da me vidi, da zna da sam bila…Mazila sam i ljubila njene ruke, ceskala je po glavi onako kako je oduvjek voljela…Tesko je disala…

Boljelo ju je 24h, a zna li Bog da nije ni ta 24h patnje zasluzila? Bila je najbolja osoba na svijetu koja se nikada vise nece vratiti…Kad cu je opet vidjeti, zagrliti,poljubiti? Da li ce proci godine, ili se samo zalud nadam, mozda je nikada vidjeti necu..?

“ Nebo nek’ te cuva moja zvijezdo jedina,

vrijeme nek’ ti skrate najljepsi

stihovi pjesme andjela…”

Objavio malo_pilence u 1. oktobar 2010 20:16:34 | 1 malih pilica navratilo

Ne umijem da glumim...

Da, ja sam najgora osoba na svijetu…

I to nije najgore od svega…

Najgore od svega je sto sam ja toga svjesna,

a, nista ne radim da to promjenim…

Sto me cini jos gorom od najgore….

Objavio malo_pilence u 18. septembar 2010 16:59:00 | 3 malih pilica navratilo

Sta je za mene to....

Sto su tvoje cipele,

nesto moje odnele,

to me vise ne dodiruje....

Nisu slova tvoga imena,

meni bogzna kol ’ko znacila,

nisu ove koprive sav moj zivot pokrile,

zato sto za tobom bolujem…

Sta je za mene to,

nisam te nikad voljela….

Objavio malo_pilence u 9. jul 2010 21:50:02 | 0 malih pilica navratilo

...

Još čekam samo tebe….

Objavio malo_pilence u 22. jun 2010 14:12:31 | 0 malih pilica navratilo

...

Igrao je jedan film,
koji mi nismo gledali
sanjao sam jedan san,
koji skupa nismo sanjali…

Prolazile godine,
drugi se voljeli
prolazile pored nas,
mi smo nekog cekali…

Objavio malo_pilence u 18. jun 2010 20:03:56 | 0 malih pilica navratilo

Kazu...

Kazu nije bio za mene,

jer bio je daleko

igrao se samo sa mnom,a

znacio mu drugi neko…

Kazu vrijeme ce ga izbrisati,

donijeti mi nove snove,

dodirnucu druge zvijezde,

pozeljeti zelje nove…

Kazu skupi snagu ne vracaj se,

oprace ga ljetnje kise,

odnijece ga rijeka tuge,

voljeti ga neces vise…

Samo ja znam

da on nije daleko,

u srcu ga nosim uvijek,

nek’ mu znaci drugi neko…

Vrijeme cu zaustaviti

jer ne zelim nove snove,

daleko su druge zvijezde,

ja ne zelim zelje nove…

Jer ja opet vraticu se,

nikom ne dam da ga brise,

nikom ne dam da ga dira,

jer  volim ga od svega vise…

Objavio malo_pilence u 17. jun 2010 0:43:18 | 0 malih pilica navratilo

Opet sam zaboravila...

 Vjerovatno si vec zaboravio,

Uprkos tome ja te jos uvijek volim…

Nisam htjela ici, da me mozes

pronaci ako se jednog dana vratis…

Zato sam uvijek na istom mjestu,

u istom gradu i sa istim ljudima,

da ako se vratis ne nadjes nista cudno,

I da bude kao onda i da se nikad ne rastanemo….

Vjerovatno trazim previse,

i zaboravljam da nema vise nas,

da se nikada neces vratiti,i

da me nikada nisi volio…

Opet sam zaboravila da sam voljela samo ja…

Objavio malo_pilence u 13. jun 2010 16:04:14 | 2 malih pilica navratilo

Guano Apes...

 Mrzim proklete vozace autobusa, kako gradskih, tako i ovih na duze relacije...Uvijek me izbiju da bih se najradije tukla sa njima...I uvijek mene neki bedak u tim autobusima strefi...

Ulazim u bus, i stoka mi prvo ne vrati kusur...Ja se i zaboravila skroz...Sjednem, cakulam sa drugaricom, i vec kod mosta ustajemo i bas da se uhvatim za prokletu sipku, stoka sjedne na kocnicu, i ja sa kraja autobusa do sajbe...Umalo ne proletih...Lik neometano cita novine, digne pogled vidi mene da letim bez krila, baca novine i hvata mene za jaknu (moj heroj), but too late :(  ja vec poljubila pod...Dizem glavu, a manijak blentavi od vozaca, me samo onako pogleda blijedo i kao pokusava da mi se opravda “Ma, ludjak zakocio odjednom na mostu, nije normalan” Joj,otislo mu je sve na pazar tog trenutka...Heroj, me i dalje drzi za jaknu, novine negdje kod mojih nogu...”Jesi dobro”, “Jesam, hvala ti...” Jesam djavla sam dobro, joss am se pred tobom izbedarila, jos se neke tri torokuse smiju ubise se...Izasla sam iz tog svega sa masnicom preko cijelog lista...Jos me srce boli, lol...

Drugi put me neki magarac iznervirao...Usla neka bakica malena u bus, jedva se jadna popela da udje, stavila svoje stvari kod sebe, kad prilazi njoj taj magarac “Baba, daj marku za tu torbu, ne moze to tako” ...Jao kako bi rado radio krose, aperkat ili direct...Uhhh...

Nego,ajde na stranu svi ti autobusi, postal sam totalni internet manijak...Obozavam svoj lap, ne bih dala ni za sta na svijetu...Joj, a ima grupa na fb kao stvorena za mene :)))))  “Danas ne radim nista, jer juce nisam radio nista, pa nisam zavrsio”...Jao kako su me samo nasli...

Inace danas sam prehladjena, pokupila od prijateljice sa faksa kojoj sam se juce rugala...Ko drugom jamu kopa sam u Nju Orleans...Vec danima smo nerazdvojne...Imamo jednog profesora, on donese predavanja na USB-u i samo cita sa slajdova, i uzme laser i pokazuje laserom ono sto cita, vise onako sebi da pomogne, nego nama...Elem, ona i  ja samo pratimo laser pogledom...I stvarno se uzivimo, i on masu puta laserom, pa hop, negdje gdje ga vise i ne vidimo, ali mi  za njim glavom...

A,jedva cekam cetvrtak, da idem u kino, jeeeee...I zarazila sam se sa Guano Apes...Svim mogucim pjesmama...

” I will wait here for my man tonight, it's easy when you're big in Japan... “
“break the line we have to go cause theres no way back where we're comming from”

“You can’t stop me I’m close enough to kiss the sky”

Objavio malo_pilence u 23. mart 2010 20:57:19 | 2 malih pilica navratilo

Ti...

Mogu da pozelim hiljadu drugih, ali znam za koga srce kuca...

Mogu da ljubim bilo cije usne, ali znam cije su moje nemir...

Mogu da odem na kraj svijeta, ali znam kome cu uvijek  zeljeti da se vratim...

Mogu da mi govore da sam luda, ali ja znam kome sam takva najbolja...

Mogu da mi uzmu sve sto imam, ali tebe, sjecanje na tebe, nikada ne...

Mogu da mi zabrane da te volim, da te zelim, ali ne i da te sanjam...Snovi su moji...

Mogu i zivot da mi uzmu, ja znam za koga sam svoje sve dala... 

Objavio malo_pilence u 22. mart 2010 20:12:04 | 2 malih pilica navratilo

Sun is shining....

 Jos kad sam bila klinka, negdje 15-16 godina,neki mi lik nabio kompleks...Meni fakat bilo tesko nabiti kompleks u tim godinama...Pridje on men ii kaze mi da ce me zvati Bob Marley, ja stala da buljim u njega i sada ajde kao pitacu ja njega, zasto Bob Marley, pa kao zato sto imas kosu kao on...I to sve onako podrugljivo...A, dzukela je imala toliki nos, da kad ga pogledam iz profila, ne vidim zgradu od njegove nosurde...Ne znam ni sto mi je stoka pala na pamet...I tako ja zamrzim Marleya...

I do skoro nisam htjela da cujem za njega...A skoro da sam i bila zaboravila razloge zbog kojih ga ne slusam...I onda tako negdje usput cujem “Sun is shining” i sjetim se sto ne ga nisam voljela i koliko je apsurdan razlog bio sto ga nisam zeljela slusati...
A, doticnog lika nisam dugo srela...Jednom sam se cak i tukla s njim...Muskaraca...I tad je bilo zbog Marleya...I njegovog nosa....Zar mi je fakat kosa kao dredovi...Kad on moze da dira MOJU kosu, onda ce mu nos postati duplo veci...

I kao sto spomenuh, jedan dan idem onako jebeno sjebana ulicom, i cujem “Sun is shining”...O,kako me Marlic oraspolozio, tacno sam cupkalai poskakivala ulicom,i sada slusam opet...I samo molim da mi ne kazu da licim na Seju Kalaca buahahah, sto na njega, pa zbog kose...Aaaa...Zbog kose...Bojim se da i njega negdje tako usput ne cujem, pa dag a zavolim, to sebi ne bih nikada oprostila...

Objavio malo_pilence u 21. mart 2010 13:12:36 | 4 malih pilica navratilo

Should, would, could...But didn't...

Oh, why did I answer...

I had a choice...

I should leave...

Without words, without tears...

Objavio malo_pilence u 6. mart 2010 0:26:24 | 0 malih pilica navratilo

Sreca...Sta je to...

Ko se rodi baksuz, onda mu je sudjeno da do kraja zivota bude baksuz...Samo jedna stvar vuce drugu, i sve vise tonem...On, fakultet, porodica...Sve mi se raspada...I fakat nece da stane... Divim se ljudima koji su rodjeni pod srecnom zvijezdom...Imaju smisao postojanja...Imaju razlog da se smiju...Da uzivaju...Cemu ja da se smijem...Kome...Nemam nikog svog...Nikog...Svi dodju i na kraju opet moraju da odu,a onda kao da nisu ni bili...Kao da nisu ni postojali, ni ja njima ni oni za mene...

SVAKOM JEDNOM KRENE LOSE, MENI NE PRESTAJE...

Objavio malo_pilence u 4. mart 2010 16:27:18 | 1 malih pilica navratilo

Lonely bird...

 Mrzim situaciju u kojoj se trenutno nalazim,i u koju sam sama sebe uvukla...Ne odgovara mi ni najmanje, ali kao kreten sama sebi tupim da bolje ne moze...A,mora da moze...Mogu samo da okrenem ledja i vise se ne vratim tamo gdje se uvijek vracam jer imam bitnijih stvari, ali ne...Kao da mi je on najbitniji...Izgleda da bas jeste jer sve sto imam dajem za njega,za nas...I cemu sve to? Da zivim samo od onih mrvica koje mi s vremena na vrijeme baci, kada se sjeti malog goluba na prozoru koji ga molecivo danima gleda...Da, sama sebe ubjedjujem da ce me cekati koliko god...A,to nece biti...Ili cu da puknem ja ili on...To je neizbjezno...

A,najvise me plasi da mu nisam bitna ni upola kao neka druga...Da bi da moze da ostavi sve i bude sa njom...Da u meni trazi nju, da sam samo prokleta zamjena...I neko prolazan...I plasim se svog ponasanja....Svaki dan sam sve dalje i dalje od sebe same...Plasim se ove ljubavi...Plasim se ovih osjecanja...Nemoguce je da ga volim...Ali ga volim...

Tuga je samo ustajala krv...

Objavio malo_pilence u 4. mart 2010 0:22:33 | 2 malih pilica navratilo

The last tears...

 It's so hard to lose the one you love to finally to have to say goodbye you try to be strong but the pain keeps holding on and all that you can do is cry. Deep within your heart you know its time to move on, and the fairy tale you once knew is gone.

When the last tear drop falls I'll still be holding on to all of or memories and all of what used to be.When the last tear drop falls I will stand tall and know that your here with me in my heart when the last tear drop falls.

See now I'm alone and life keeps moving on, but my destination still unknown.O'yeah. Will there be a time when I fall in love again. When I would want to just walk these streets alone. If there was just one wish I could be granted here tonight. It would be to have you right back by my side.

Now it's time for me to find my hapiness again of the emptiness of missing you will never ever end.

Objavio malo_pilence u 2. mart 2010 13:11:38 | 0 malih pilica navratilo

Torture...

Zasto da ne budem pateticna...Zasto da ne tugujem...Ma,koliko mi govore da nije vrijedno, ja i dalje volim da uzivam u svom bolu...Sama...I ne treba mi tvoja podrska...Znam da sve sto radis, radis da me usrecis, da ne kljoknem...Ali, ne pomazes...Ne trebas me...Znam da me ne trebas...Ne moras da me tjesis,ne zelim tvoje sazaljenje...Sama sebe zalim, to je dovoljno...

A, dani su glupi, spori, prazni, sumorni...Samo bih sanjala...I zatvorim oci i vidim dragi lik...Tvoj lik...Ne zelim da ih otvorim...Trgnem se, nestajes...Panicno kopam po mislima, trazim te, zovem te...Nema odgovora...I nastavljas da me bolis, nastavljam sama sebe da mucim...

Nastavlja se agonija....

Objavio malo_pilence u 26. februar 2010 23:41:25 | 0 malih pilica navratilo

Izgubljeno...

Ko si mi ti...I ko sam tebi ja...Obicni stranci koji pocese znaciti jedno drugom na cudan, neobjasnjiv nacin...Koji pocese na opet neobjasnjiv nacin pripadati jedno drugom...

 Nisam zavidna, ali zavidim onima iz tvoje okoline...Onim sitnicama koje ti mame osmjehe...Predmetima koje tvoje ruke dodiruju..

 Zelim da zaboravim...Zaista ovaj put zelim...Ali ostajes dio mene...Potisnut negdje na dno, samo da mi ne nanosis bol, ali prisutan...I nije vazno gdje ces biti, niti s kim...Nije vazno ni s kim cu ja da budem...

 Sitnice me vise ne raduju...Sada se radujem samo krupnim stvarima...Sitnice uz tebe su bile neprocjenjivo vrijedne...Sada su sica...Znas to i sam.. 

Zelim samo da vjerujem da je onako kako pricam...I da se otkidas polako od mene samo da nas spases od nas samih...Da sacuvas mene..

Ti znas kako cu te zamisljati...I koliko cesto misliti na tebe...I po cemu cu te se sjecati...Sve to znas...Nasmijan...Vedar...Ispunjen....Mozda i umisljam ili je nesto drugo, ali zadnji put...Zadnji put primjetih suzne oci....Bole me sada...Ti moras da budes dobro...I ruka...Koja polako mase, kao da zeli da me dotkne...I rijeci..

.

Znam da sam ti bila znacajna...Vjerujem da sam brzo prestala da budem, ali i to na kratko mi je drago...I postali smo daleki...Svaki dan sve dalji i dalji...Vise te nisam razumjela...Vise nisam zeljela da te volim...Grube rijeci sam se trudila da zaboravi,a boljele su do smrti...Te odvratne rijeci da zelis da sam dobro, i da je ovako najbolje....A, nije...I samo da nestane ovaj tupi bol u grudima...Suze u ocima..

Kako se samo radovah svakom povratku...Svakom novom pogledu...Svakoj novoj rijeci...Svakom novom snu,nadi, zelji...Nemam ih vise...I ne zalim....Otisle su s tobom....Ne dodiruje me to...

 Djecicu nisam ni htjela s tobom...Nisam ih ni zamisljala...Nisam zeljela...Tvoja,moja,NASA djecica....Imaces ih sa drugom...Ni to me ne dodiruje..

 Vrijeme nas je spojilo,ono ce nas i rastaviti...Stalo je kada smo stali i mi...Ja ga pokrecem ponovo...Jer ne volim te, ne volim nimalo...Necu da te vracam...Ne zelim te...Ne zelis ni ti mene...Zasto bih te zeljela...Trebao si doci sada....Zamisljala sam zagrljaje, zamisljala da me vrtis, zamisljala smijeh,poljupce.....I plakala za nas,i zbog nas....

 Ostala su obecanja...Prazna kao i sva druga...Mozda u nekom drugom zivotu...O,kako se radujem tome...Mozda me zavolis...

 Smotanjer je sve spakovao,i zavrsio....Spreman na put bez povratka...Sa koferima,punim uspomena....Zatrpah  te negdje u poslednjem pregratku...Ako probudim tebe probudicu i onu ceznju za tobom....

 Ali vise nikad neces cuti VOLIM TE..

Objavio malo_pilence u 15. februar 2010 13:59:57 | 0 malih pilica navratilo

Linija je tanka...

Pogledah oko sebe, sa svih strana same greske, i gubici...Oduzeo mi je osmijeh, i zelju...Bez trunke srama, gledao me je sa visine, divio se mojoj niskosti, gurao me ka dnu, sve dok samom dnu ne pogledah u oci...Sve me je molilo da stanem, ali kao da sam i sama uzivala u svom bolu, hrlila sam da nekoj novoj tami, nekom novom bolu...Gazio je po mojim ranama, na istim otvarao nove, dublje...Ne, nikad se nije osvrnuo da mi pruzi ruku, nikada se nije ni potrudio...Znao je, da moze jednim dodirom da me lijeci, znao je,ali je ponosito drzao glavu visoko u oblacima, dokle moj pogled nije ni dosezao...Divio se svojoj novoj pobjedi, a tada nije znao sta ga ceka...Nije znao da ga je jedna mala greska dovela na isto to dno na kom sam bila ja...O, ne, nije znao...Nije ni mogao da zna...

Samo odjednom,kao da mu je bilo zao, da me gleda da se patim, odlucio je da mi zada finalni udarac, i da me dokrajci...Pogodio je kamenom moje srce, otvorio novu ranu...A, ni naslutio nije da cu poslije tog udarca ustati jaca nego ikad, popeti se uz stepenice do njegovog trona, i ponosito ga pogledati u njegove crne oci...Svaki moj osmijeh spustao ga je jednu stepenicu nize...Dosao je red na njega da moli, da preklinje...O, bilo mi je zao, nisam ostala bez srca...Ali ne imadoh snage prstom da mrdnem da mu pomognem...Odlazio je u bezdan...Sada njegov molecivi pogled nije dosezao do mene...Nisam vise marila...

Sve sto sam htjela da znam je, sta mi to daje snagu, sta me je to podiglo sa dna...Osvrnuh se, i vidjeh dragi lik...Njegov dodir zacijeli sve moje rane, njegov osmijeh, izmami moj osmijeh, njegov pogled pokaza mi put do mojih zvijezda...Iznenadi me svojom upornoscu, i zeljom da ja budem srecna...Tako je lako bilo zavoljeti ga...Pitala sam se da li je moguce...O,da moguce je...Nema vise pitanja...Gledam u zvijezde sa njegovim likom i one mi pokazuju put...I istina je da si srecan kada ubjedis sebe da te neko voli,a ja sam vise nego srecna, dokle, ne zelim da znam...Zivim samo za jedan dan...Za njegove oci...

Objavio malo_pilence u 7. januar 2010 0:25:18 | 0 malih pilica navratilo

Samo da nestane zauvjek....

Novi grad, novi ljudi, a moje misli iste....Putuju njemu...Citala sam opet knjigu Ljubav je samo rijec...Potrazim autora na internetu, kazu umro 1.januara ove godine...Tako glup datum...Vjerovatno saam,okruzen svojim knjigama...A toliko emocija je utkao u svoja dijela....Kako ga volim citati...

A kao ne volim tragicne krajeve, u stvari i ne volim, mnogo se rasplacem uvijek, ali kad kupujem knjigu uvijek nekako trazim tu tragediju na kraju...I placem danima...Ali samo takve knjige  ostavljaju najsnaznije utiske na mene...

Uh, mnogo dosadan dan...Negdje u blizini pada kisa, pljusak...Kako mi je dosadna ta kisa...Sad bih samo spavala...A ne smijem da spavam...Nocima vec sanjam rat...Moj najveci strah...Sanjam odvratne muske glasove, proganjaju me....Tjeraju ljude da bjeze, a ja u bezizlaznim situacijama,  ne znam gdje da bjezim....Trcim kroz sume, a vratimse na isto mjesto...Ne zelim ponovo kroz iste stvari da prolazim...Zato to i sanjam....

Zelim da zaboravim....Da izbrisem tu najgoru crnu mrlju mog zivota...Ali ne mogu...Sta je taj rat donio ljudima...Vise je odnio...A bila sam ponovo na onom brijegu na kom sam provela svoje djetinjstvo...Toliko emocija se pomijesalo u mom srcu, u mojoj dusi dok sam se njemu priblizavala....Podigla sam glavu kao kad sam bila dijete i kroz grane gledala sunce, a srce mi je tuklo, dok sam se priblizavala onoj klupici, na koju bi me baka podigla, a ja bih mlatila nogicama, i zamisljala da sam velika curica koja sama moze da se popne na klupicu i nogicama dodirujem zemlju...Dolazim tamo...Moje klupice vise nema  Imaju daskice koje polako jede zemlja...Ali isto ono cvijece raste, moja rijeka se vidi, vidi se sve ono sto sam gledala kad sam bila mala...Bakine kuce vise nema...Niti one dunje....Nema ni mog djetinstva...Nestalo je sve, sve sto sam nekad voljela....

Objavio malo_pilence u 6. jul 2009 17:30:08 | 19 malih pilica navratilo

Jos jedan dan....

A danas novi dan i novi poceci...Mada vise ne znam sta bih to novo mogla da zapocnem...Odlucih da je najbolje da zapocnem novu temu...A ne znam ni sta da pisem...Neki dan sam dobila 10 iz matematike, i euforicno stanje je trajalo 3 sata i onda sam pala, vise mi se nije smijalo....To sam jos davno cula od profesorice u srednjoj skoli, da ti ne znaci toliko uspjeh koliko neuspjeh....Naravno mislila je na to kad nesto uspijes brzo zaboravis, dok su neuspjesi mnogo zacrtaniji u tvojim mislima, ne mozes ih se nikako rijesiti...Tu desetku sam vec skoro zaboravila, a gdje je on...Zasto njega ne zaboravim...Skroz me je izbacio iz svog zivota, jer prije kada bismo raskinuli, zvao me je htio da ostanemo u dobrim odnosima...Sada vise ne....I necu vise o njemu...

Jao kako su mi fine ove moje kajsije...Jedva cekam onu kafu oko 12, pola 1...Zivim za nju...U drustvu meni dragih ljudi mi ta kafa tako prija da je to neopisivo....Uh, ne smijem spomenuti ucenje...A imam toliko toga....I dalje telefon ne zvrlji...Au, a sutra sa sestrom na njen ispit...Meni tad srce jace lupa nego na mojim ispitima...Nemam  vise ni banke u dzepu, u stvari imam neku sicu koju cu veceras da stucem, i onda cu stvarno biti bez banke....I pricam mnogo nepovezano, tipicno za mene...Kod mene se mijesaju i jare i pare i sve, sve, sve.....

Jer ne znam sta da pisem, jer samo ubijam dosadu, jer samo na trenutak zelim da zaboravim....

HOCE LI IKAD PRESTATI?

“ ...Gde da legnem, gde da prenocim,

da na tebe ne mislim,

kome sada da se pomolim da te

VRATIM...”

Objavio malo_pilence u 5. jul 2009 11:53:04 | 6 malih pilica navratilo

Nedostajes mi....

….Kada sam prvi put rekla 'zbogom' i vratila se, znala sam da cu istu gresku ponavljati jos bezbroj puta...I tako i sada...Ali ovaj put je izgleda zaista gotovo...Ovaj put je on odlucivao....I stidim se svojih rijeci i svojih poruka koje sam mu slala poslije toga...Ne,nije zasluzio, znam to, i toliko puta sam to do sada cula, ali ne vrijedi meni to pricati….A kako sam ga voljela…Nekad mi se cinilo da ga volim vise od sebe…Sve je bilo super, ali u njegovom zivotu je postojala ona, djevojka kojoj nikada nije mogao reci ‘ne’ kasno sam ja za to saznala, vec je bilo kasno, jer sam se upecala….Volio je on mene, ali na svoj neki nacin, recimo da me je volio kao sestru….A ona…Ona je za njega centar svijeta, cini mi se…Zvala ga je kad nije imala s kim da bude, kada je svi ostave i zaborave…A on je trcao za njom, kao malo kuce, i danas trci…Ona je znala sta radi…Starija je od nas, iskusnija, a bila je i proracunata…Znala je kako dag a zadrzi da zauvjek bude tu za nju…I to je bio moj kraj…Znala sam svaki njegov izraz na licu sta je znacio, previse dobro sam ga znala, sad mi je zao sto je to tako…Kako se samo mijenjao kada bi se video sa njom….On je bio drugi momak….Mene je tih dana izbjegavao, htio je samo da se posvadjamo id a ga niko ne osudjuje ako ga vidi sa njom…Mnogo je vodio racuna o tome sta ce misliti o njemu…Sada mu tako tesko pada sto je pao u mojim ocima…A bio mi je sve…Isla sam protiv sebe samo da njemu bude super….I sad bih to uradila, ali ne smijem da priznam….Sama sebi to jedva priznajem….Bilo je dosta ovakvih raskida kao sada….U pocetku sam mislila da je sve prolazno,d ace sve biti kao prije…Da cu kao nekad lezati pored njega, i dugo ga gledati u oci….Njegove lijepe, crne oci koje su me nekada sa toliko njeznosti gledale…Bila sam njegova mala beba, i znam da me nikada nece zaboraviti, zna on da ga niko nije toliko volio…A toliko sam plakala zbog njega….Toliko mi je bola nanio….A ja bih opet ponovo sve….Ja sam million puta pokusala raskinuti sa njim bas zbog toga sto sam ja tako malo bila srecna sa njim, ali ne…Nisam mogla…Samo kad bih se sjetila da on nikada vise nece doci kod mene, da nikad vise necemo setati, da me vise nikad nece zagrliti i cijelu me obaviti svojim rukama, odmah bih ga zvala, izvinjavala se, plakala i molila….A sta sad….Sad vise nista ne mogu da uradim da ga vratim….Sada je stvarno kraj, a molim se Bogu svako vece da nije, da se desi cudo, da se odnekud stvori na mojim vratima, id a mi kaze da me voli…O, kako mi sve nedostaje…Moje, samo moje porukice za laku noc, pozivi na dva, tri minuta da mi kaze da me voli  i da misli na mene, da me zove moja mala barbiko, moje pile….Ne mogu vjerovati da je sve nestalo…Da vise nista nemam….Izgubila sam sva prava na njega…A proslo je samo mjesec dana…A cujem da je vidjen sa njom, srecan…I neka je, drago mi je sto je srecan….Znam da Bog onda cuje moje molitve, pa mozda cuje i molitvu da mi ga vrati….Eto i poslije svega sa njom, poslije svih stvari koje mi je radio, zelim da ga vratim…Eto proslo je mjesec dana, a ja se osjecam jednako prazno kao i prvog dana….Ne jedem puno, ne sredjujem se kao prije, zivim kao da ne zivim…Niko me ne zanima, ni ne gledam neke nove momke…Ne zanimaju me…Oni su njegove blijede kopije....Tako mi nedostaje...Ne mogu se naviknuti na to da ga ne mogu svaki cas zvati, slati poruke da mu kazem da ga volim...Vise ne znam kada spava, kada je budan, vise ne znam kako zivi, s kim zivi, da li je srecan...

“...Kao za Badnjak, kad ocekujes cudo,

jos ti se nada mi molim za tebe...

Ja bih umro za to da te jos jenom zagrlim,

da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim...”

Objavio malo_pilence u 4. jul 2009 18:44:06 | 3 malih pilica navratilo